Iscjelitelj za rat i mir

Ljudi zahvaćeni ratnom psihozom nalaze pomoć u ordinaciji energoterapeuta Stojana Mataševa.

Rođen u Plovdivu u Bugarskoj, poslije žitelj Skoplja i naposljetku Zagrepčanin, poznati iscjelitelj poslije dugih godina izučavanja alternativne medicine odlučio se na samostalnu praksu. Njegovi pacijenti tvrde da su mu ruke čudotvorne, a on kaže da odluku da će ozdraviti mora donijeti bolesnik sam.

Matašev bolesnicima pomaže uravnoteživanjem energetskog polja.

stojan06

– Išli su mi trnci kroz noge sve do pojasa, drhtala sam toliko da lijevu ruku uopće nisam mogla kontrolirati. Sada, poslije tretmana, bolje mi je.

Štefica S.: Doveli su me u kolicima, a sada se osjećam kao djevojka!

– Ako se čovjek „izmakne iz tračnica“, najprije je taj poremećaj energetski a poslije postaje tjelesni: funkcije se isprva prigušuju a kasnije ozbiljno koče – tvrdi Stojan Matašev.

Florina B., janjevska Hrvatica, ima troje djece. Šok preseljenja u veliki grad, u Zagreb, problemi oko prilagodbe, posao i kuća, sve je to bilo previše za njezine snage.

Imala je slom živaca, liječila se i u Jankomiru, triput na dan pila po osam različitih tableta. Njezin muž već 14 godina radi u trećoj smjeni. Došavši slomljen od posla kući proživljavao je s njome, kaže, „pravi cirkus“ ali neprestano se trudeći da joj pomogne i da im obitelj bude očuvana. U veljači su zajedno došli k bioenergetičaru Stojanu Mataševu i koji tjedan poslije Florina je bila zdrava. Ne pije lijekove, normalno spava, vratila se na staru težinu, može se brinuti o djeci.

Gospođa Petek došla je poslije muževe smrti: imala je lošu cirkulaciju, bolesnu jetru, a od bolova u želucu često nije mogla napraviti ni korak.

– Stojan mi je rekao da će mi pomoći, ali da ja sama moram odlučiti hoću li ozdraviti i dalje živjeti. Poslije prvih tretmana bila sam preporođena. Povremeno i sada navratim tretmane mi često obavlja besplatno.

U ordinaciji Stojana Mataševa u zagrebačkoj Ulici kraljice Jelene 6 zatječemo i Šteficu S. Priča nam kako je cijelu lanjsku godinu bila bolesna:

– Uopće nisam mogla hodati, toliko me boljela kralježnica. Dolazili su mi kući davati injekcije, ja sama nisam mogla nikamo iz kreveta. Od snahinim kolegica doznala sam za gospodina Mataševa. Prvi ciklus tretmana trajao je pet dana. Sin me ovamo „vukao“, nisam mogla ni u auto, ni iz njega. Najčešće bi mi se činilo da su mi sve kosti slomljene, a ono malo kretanja bilo mi je moguće samo pomoću štapa. Sada sam opet zdrava, dođem samo pokatkad.

Dragomila S. došla je zbog jakih glavobolja i nesnosnog pritiska u prsima, kad joj se činilo da joj netko na tom mjestu sjedi svom težinom. Prisjeća se kako je upoznala Mataševa: istoga časa kad je došao za stol obuzela ju je vrućina, pa joj je prijateljica objasnila da je to uobičajeno kad on dođe u blizinu.

Među Mataševljevim je pacijentima i nećakinja gospođe Stiperski. Mlada djevojka pati od alergije: imala je puno lice mrlja, vrat u ranama, ruke izgrebane od neprestanog svrbeža. Uz to ima i kronični bronhitis.

– Liječnici su mi uvijek propisivali kreme, a one mi ništa nisu pomagale. Najgore je bilo što nikada nisam mogla udahnuti punim plućima. Znate li vi kako se osjeća čovjek koji napokon može uzeti zraka koliko hoće, koliko mu je zaista potrebno?! – govori oduševljeno.

Lani u studenom u ordinaciju je došao i Vito C. Patio je od nervoze, nesanice, gastritisa, osjećao je da su mu sve funkcije od glave do pete, poremećene. Nije bilo tjedna da ne bi dobio jaki napadaj glavobolje, bilo mu je zlo pri svakoj promjeni vremena, zbog poremećene ravnoteže nije mogao hodati, ujutro se dizao umorniji nego što je bio kad bi legao u postelju.. Poslije tretmana kod Mataševa osjetio je da se sve uskladilo. Ponovno je počeo jesti s tekom, spavati, biti vedar. – Popravio me! – kaže kratko.

Prije desetak godina Josipa D. je počela osjećati tegobe s kralježnicom. Službenica je u uredu, cijelo radno vrijeme prosjedi. Bolovi su se pojačavali a ona je zaredala od jednog do drugog liječnika. Kad više nije pomagala službena medicina, počela je obilaziti iscjelitelje.

– Kralježnica mi je bila toliko iskrivljena da sam naposljetku počela osjećati probleme s plućima, tomu su se pridružili bolesni sinusi, kamenci u bubrezima. Postala sam troma, umorna, udebljala sam se, bila sam jako utučena. Već na prvom tretmanu počela sam lakše disati. Više se ne mogu zgrbiti i kad bih htjela, vratila mi se snaga i okretnost, sve ono što se bilo izgubilo i što je zamijenila tromost. Nisam više nervozna, ono što me prije ljutilo, primjerice nečija aljkavost, sada mi je smiješno.

Josipa se zarazno smije dok se ljulja s lijeve na desnu stranu, pa onda naprijed-natrag: Stojan ju je „zavrtio“ za vrijeme zajedničkog tretmana i ne može više upravljati svojim funkcijama. – Ovo je nevjerojatno! – ponavlja.

Stojan Matašev, čovjek kojega njegovi pacijenti smatraju pravim čudotvorcem, ili barem onim tko ih je vratio među zdrave, normalne ljude, rođeni je Bugarin, sa životopisom ništa manje zanimljivim od njegovih sposobnosti. Bio je vrlo osjetljivo dijete, čiji je plač mogla smiriti i zaustaviti samo jedna vrlo stara žena, njegova „posvojena“ baka. Roditelji su ubrzo vidjeli da se poslije susreta s bakom dijete vraća nasmijano i zadovoljno.

– Ja ne znam što je točno bilo posrijedi. Baka bi nešto mrmljala, ali vjerojatno je to bila samo vanjska manifestacija neke veze koja se uspostavljala. Sve te starice bavile su se „bajanjem“. Iako je vrijeme bilo takvo da se na sve to gledalo s visine, s prezirom koji na znanosti utemeljeni svijet gaji prema svemu onome što se ne može dokazivati postupcima u laboratoriju, mislim da je riječ o fenomenu koji ne bi trebalo samo tako odbacivati. Čovjek nije gospodar, nego samo dio prirode, s njome se prožimlje, međusobno se nadopunjuju. Odatle ga ne bi trebalo „čupati“, koliko god se pozicija velikoga gospodara činila primamljivom – uvjeren je Stojan Matašev.

U sjećanjima iz djetinjstva može pronaći i druga „zrnca“; obično bi predvidio događaje iz budućnosti, na veliko zaprepaštenje obitelji, majci je još kao dječak, dok su živjeli u Plovdivu i nije bilo ni zbora o kasnijem preseljenju u Skoplje, izjavio kako se neće oženiti Bugarkom… Oduvijek je točno znao kad će nekoga sresti, po nekom nepogrešivom osjećaju obreo bi se upravo na mjestu na kojem je trebao biti. Svi ti događaji postajali su neobični tek kad bi ih obitelj i okolina takvima primali, inače je Stojan mislio da su to normalne pojave, da takve „mehanizme“ imaju svi ljudi.

Svakomu tko mi dođe kažem da nisam nikakav čudotvorac. Kako će liječenje teći i kakav će biti ishod, ovisi o samim ljudima, ja im samo pomažem da uspostave izgubljenu ravnotežu. Ljudi žive ubrzano, pod stresovima, remeti im se prirodni balans, organizam upravo otupi i ne može više sam regulirati procese koji se u njemu zbivaju. Svoj bih postupak nazvao energoterapijom. Kad dođem u blizinu čovjeka kojem je prirodni red poremećen mogu to jasno osjetiti, znam koja su mjesta „ispala“. Ako organizam punite istom hranom, ili lijekovima, on postane trom i umjetan. Treba ga prisjetiti njegova prirodnog stanja, da radi bez tih pomagala. Ja radim na vraćanju organizma u prirodno stanje, u ravnotežu i stabilnost, dakle na vraćanju onoga što je zaboravljeno – uvjerava nas Stojan, ne dopuštajući nikakve priče o čudesima.

Kad pacijenti dođu tražeći lijeka, najčešće traže čvrsta jamstva i za ishod i za rok liječenja. Sve njih Stojan mora uvjeravati da takvih garancija nema, da svaki čovjek drukčije reagira, da u tome nema čvrstih pravila. No većini ipak umnogome olakša tegobe, pomogne da opet budu zdravi i zadovoljni ljudi.

Koja mu je bolest specijalnost, pitamo ga na kraju.

Imao sam posla sa svime osim sa sidom! U posljednje doba dolaze ljudi s ratnim psihozama. I njima mogu puno pomoći.

Mare Bulić-Mrkobrad – Arena, 21.09.1991

Želite saznati više o energoterapiji?

Odlučite se za prirodni oporavak i ozdravljenje

KONTAKTIRAJTE